DENTAL OFFICE 1993
Baba Višnjina 18, 11000 Beograd
tel. (+381 11) 2459354, 065 2459354, fax. (+381 11) 3440326,
e-mail. cikazuba@eunet.rs
Posete se zakazuju.
ORALNA HIRURGIJA I IMPLANTOLOGIJA
Hirurškom intervencijom često možemo spasiti zub od vađenja, ili nadoknaditi onaj koji nedostaje primenom različitih hirurških metoda lečenja: resekcija vrha korena zuba(apikotomija), uklanjanje viličnih cisti, režanj operacija, vađenje zuba, ugradnja implantata u viličnu kost.
Ako dođe do infekcije korenskog kanala (gangrena), štetni nadražaji iz korenskog kanala vremenom dospevaju u periapikalni prostor u viličnoj kosti i prouzrokuju patološke promene koje dovode do hroničnog apeksnog parodontitisa koji ima osobine žarišta što može imati negativne posledice na vid, srce , bubrege i zglobove.
Pogledajte animaciju Hronični Apeksni parodontitis (proces)
Terapija je hirurška i obavlja se u lokalnoj anesteziji, dakle bezbolno. Pravi se rez na gingivi i odiže režanj sa alveolarne kosti do iznad vrha korena. Odgovarajućim instrumentima uklanja se patološki proces, a gingiva se zašiva. Konci se skidaju posle 7 dana. Ova hirurška intervencija naziva se apikotomia ili resekcija vrha korena zuba.
Ukoliko se gingivitis(zapaljenje desni) ne leči, zapaljenje se širi i propada parodoncijum, a parodontopatija napreduje. Formiraju se parodontalni džepovi (prostor između zapaljenih desni i korena zuba ), koji su najvažniji znak parodontopatije. Zubi postaju preosetljivi na mehaničke, termičke i druge nadražaje i počinju da se klate. Destruktivni procesi u alveolarnoj kosti koji se odvijaju u toku parodontopatije mogu dovesti do stvaranja parodontalnih apscesa koji su žarišta, čime su ugroženi i udaljeni organi i sistemi.
Terapiji se pristupa hirurški, tzv.
režanj operacija. Pravi se rez na gingivi koja se odiže
u obliku režnja sa alveolarne kosti i tako se postiže dobar pristup
parodontalnom džepu, kako bi bilo omogućeno potpuno uklanjanje patološki
izmenjenog tkiva pod direktnom kontrolom oka. U slučajevima težih koštanih
razaranja i prisustva dubokih infrakoštanih džepova, tamo gde je to
moguće, defekte nadoknađujemo veštačkom kosti u obliku granula. Po izvršenom
zahvatu gingiva se zašiva,a konci se skidaju posle deset dana.
I pored svih ovih metoda postoji veliki broj slučajeva kod kojih je jedini način
lečenja vađenje zuba. Indikacija za vađenje zuba ne zavisi samo od toga da li se
zub može ili ne može lečiti, nego i od niza drugih faktora kao što su: opšte stanje
zdravlja pacijenta, uzrast, želja pacijenta za lečenjem i njegova saradnja, zatim da
li pacijent održava oralnu higijenu usta i zuba, kao i od značaja pojedinih zuba za
protetsku nadoknadu. Zato se indikacija za vađenje zuba može posmatrati kod svakog
slučaja individualno.
Vađenje zuba je bezbolno odstranjenje krunice i korena zuba uz istovremenu korekciju mekog i koštanog tkiva. Najčešće je to rutinska intervencija, međutim ona može biti i komplikovana što zahteva hirurške uslove rada. Jedan od takvih slučajeva je vađenje impaktiranog trećeg molara poznatog kao "umnjak" .
Pogledajte animaciju Slučaj impaktiranog umnjaka
Oralna implantologija je deo oralne hirurgije koji se bavi ugradnjom biomaterijala (metala, legura, keramike...) - implantata, u meko i koštano tkivo gornje i donje vilice, i radi se u kombinaciji sa stomatološkom protetikom. Cilj joj je da nadoknadi jedan ili više izgubljenih zuba, a to je naročito pogodno u slučajevima kada nedostaju pojedini zubi "nosači" za izradu protetske nadoknade. Indikovana je samo u posebnim slučajevima.
Pogledajte animaciju Ugradnja implanta u viličnu kost
Postoji više vrsta implantata, a koji će biti primenjen zavisi od mnoštva faktora, što uslovljava detaljnu analizu svakog pojedinačnog slučaja. Implantati se mogu ugrađivati u kost sa podizanjem mukoperiostalnog režnja i njegovim zašivanjem sa odloženim opterećivanjem implantata ( nakon 2-6 meseci), a postoje i tzv. mini implantati gde se ne odiže režanj već se ugradjuju kroz mukozu, i u donjoj vilici se odmah mogu opteretiti protetskom nadoknadom.
Anatomsko - morfološke promene koje su urođene ili starošću stečene na koštanom i mekom tkivu vilica otežavaju, a u nekim slučajevima onemogućavaju izradu zubnih proteza. Iz tih razloga smo primorani da hirurškim putem (frenektomija, produbljivanje forniksa, nivelacija grebena…) stvorimo uslove za retenciju i stabilizaciju proteze.